Old pirates, yes, they rob I
Sold I to the merchant ships,
Minutes after they took I
From the bottomless pit.
But my hand was made strong
By the hand of the Almighty.
We followed in this generation, triumphantly.
Won't you help to sing these songs of freedom?
Cause all I ever have: redemption songs,
These songs of freedom.

Počasti Bobu Marleyu

Robert Nesta Marley rođen je 6. veljače 1945. u kući njegovog djeda na Jamajci. Uskoro nakon što je rođen, njegov je otac napustio njegovu majku, iako je financijski nastavio uzdržavati obitelj i povremeno se vraćao da posjeti svoga sina. Bilo je to sredinom '50-ih, kada je naći posao na Jamajci bilo vrlo teško, pa su Bob i njegova majka napustili svoj dom u St. Ann i uputili se u Trenchtown (Zapadni Kingston) kako bi pronašli sreću u velikom gradu.

U Trenctownu, provodio je mnogo vremena sa svojim dobrim prijateljem Nevill Livingstoneom, kojeg su obično zvali nadimkom Bunny. U velikom gradu također je bio više izložen glazbi koju je volio, a koja je uključivala Fats Domina i Ray Charlesa. Bob i Bunny zajedno su pohađali satove glazbe koje je držao poznati jamajkanski pjevač Joe Higgs. Na tim su satovima upoznali Peter Macintosha i uskoro postali dobri prijatelji. U meduvremenu se jamajkanska glazba razvijala i postajala vrlo popularna širom Kariba zahvaljujući invenciji Ska glazbe.
Image Hosted by ImageShack.us
Kada je Bobu bilo 16 godina, počeo je slijediti svoj san da postane glazbenik. Glazba je većini mladih s Jamajke bila jedina mogućnost za bijeg iz surove realnosti. Jedan od tih mladih ljudi bio je i Jimmy Cliff koji je sa svojih 14 godina već imao snimljena dva hita. Nakon što je upoznao Boba, Jimmy ga je upoznao s Leslie Kong, lokalnom glazbenom producenticom. Bob je poslušao Jimmyjev savjet i otišao na audiciju kod Leslie Kong. Bobov glazbeni talent došao je do punog sjaja i počeo je snimati u studiju svoj prvi single "Judge Not". Nažalost, niti "Judge Not" niti njegov single iz 1962., "One More Cup Of Coffee", nisu bili baš uspješni.

Bob je uskoro prekinuo suradnju s Leslie, nakon što nije primio nikakvu plaću. Slijedeće su godine Bob, Bunny i još nekoliko prijatelja formirali The Wailing Wailers. Početak nije baš bio sjajan, jer su nakon nekoliko studijskih proba dva člana, Cherry i Junior Braithwait, napustili bend. Unatoč tome, bend je nastavio s radom i bio je predstavljen Clemet Doddu, producentu Coxsone izdavačke kompanije. U toj su kompaniji The Wailing Wialers snimili svoju prvu pjesmu "Simmer Down", koja je postigla priličan uspjeh na Jamajci.

The Wailing Wailers, koji su se sada sastojali od Bob Marleyja, Peter Tosha i Bunnyja, postali su prilično popularan lokalan bend. Njihova se publika rapidno povećavala i snimili su još nekoliko pjesama za Coxsone etiketu, koje su uključivale "It Hurts To Be Alone" i "Rule The Roadie". Bob je uskoro preuzeo ulogu vođe benda i tekstopisca.
Image Hosted by ImageShack.us
Život Boba Marleyja postao je vedriji kada se 10. veljače 1966. oženio za Ritu Anderson. Slijedećeg dana, nakon vjenčanja, Bob je otišao u SAD posjetiti majku koja je živjela u Delaweru. Za vrijeme boravka u SAD-u, radio je kako bi mogao financirati svoju glazbu, ali se uskoro vratio kući. Nakon Marleyjeva povratka, glazba The Wailing Wailersa evolvirala je od Skaa u Rock Steady. Ova se evolucija sukobljavala sa zahtjevom Coxsone etikete za Ska bendom. Zbog toga su novi Wailing Wailersi napustili Coxsone i preimenovali se u The Wailers.

Umjesto da traže novu izdavačku etiketu, The Wailers su odlučili osnovati vlastitu koju su nazvali Wail 'N' Soul. Taj se događaj poklopio s rođenjem Marleyeva prvog sina kojeg su nazvali Cedalla. Nekoliko singlova, kao što su "Bend Down Low" i "Mellow Mood" izdali su za svoju etiketu prije nego se ugasila te iste godine. Propadanje njihove vlastite etikete imalo je snažan učinak na bend i uspjeli su se vratiti na svoj stari put tek kada su upoznali Lee Perryja. Uz pomoć Perrya, The Wailers su stvorili sjajne pjesme kao što su "Duppy Conquerer", "Soul Rebel", "400 Years" i "Small Axe".

1970. godine The Wailersi su se proširili za dva člana - Aston Barreta i njegovog brata Carletona. The Wailersi su u to vrijeme bili prilično popularni širom Kariba, ali još uvijek nepoznati u ostatku svijeta. Ova im je popularnost omogućila da osnuju drugu, uspješniju etiketu, koju su nazvali Tuff Gong, prema nadimku Marleyja. Upoznavši Johnny Nasha, Marley je otputovao s njim u Švedsku, a zatim u London, gdje je snimio "Reggae On Broadway", kojeg je izdala etiketa CBS. Nakon toga je ostatak The Wailersa doputovao u London kako bi pomogli promociju singla, ali su ubrzo shvatili da su ostali bez financijskih sredstava. Bez ikakvih drigih preostalih mogućnosti, Bob je otišao vlasniku etikete Island Records, Chris Blackwellu, nadajući se mogućem ugovoru. Blackwell je već bio čuo za The Wailerse i odmah je s njima potpisao ugovor. Kao predujam dao im je osam tisuća funti kako bi se mogli vratiti doma i snimiti svoj prvi album za Island etiketu. Ovo je bio vrlo važan ugovor, jer je prvi puta jedan reggae bend imao pristup najboljim uvjetima snimanja.
Album koji su izdali zvao se "Catch A Fire", kritičari su ga vrlo dobro prihvatili i bio je jedan od prvih reggae albuma. Prije The Wailersa, reggae se prodavao samo u obliku singlova ili na kompilacijskim albumima. U proljeće 1973. The Wailersi su se vratili u London kako bi odradili tromjesečnu turneju po Velikoj Britaniji. Po završetku turneje vratili su se na Jamajku, gdje je Bunny odlučio prestati ići na turneje. Zamijenio ga je Joe Higgs. The Wailersi su, zajedno s Higgsom, otputovali u SAD gdje su trebali svirati kao predgrupa na 17 koncerata, u to vrijeme, najpoznatije američke crnačke grupe Sly And The Family Stone, ali su otpušteni nakon četiri nastupa jer su postali popularniji od grupe prije koje su svirali, a publika je skandirala "Wail-ers" još dugo nakon što bi Sly And The Family Stone počeli sa svojim koncertom. Također su nekoliko puta svirali i prije Bruce Springsteena.

Nakon što su ih Sly And The Family Stone otpustili, našli su se The Wailersi još jednom bez novaca, ovaj puta u Las Vegasu. Nekako su se dočepali San Francisca gdje su održali live koncert za radio stanicu KSAN-FM, a cijelo je to iskustvo uzrokovalo rast njihove popularnosti u Južnoj Americi. Krajem 1973. izdali su dugo očekivan nastavak albuma "Catch A Fire", kojeg su nazvali "Burnin". Na ovom se albumu nalaze mnogi klasici The Wailersa, kao što su "I Shot The Sheriff" i "Get Up, Stand Up". Popularnost The Wailersa u Južnoj Americi još više je porasla kada je Eric Clapton snimio remake pjesme "I Shot The Sheriff", koji je postao broj jedan na američkoj ljestvici singlova.

1975. izašao je treći album The Wailersa, "Natty Dread", na kojem se nalaze iznimne pjesme kao "Talking Blues", "No Woman No Cry" i "Revolution". Loša je stvar bilo to što je dvije trećine orginalne postave The Wailersa, Peter Tosh i Bunny Wailer, napustilo bend kako bi se posvetili solo karijeri. To je uzrokovalo ponovnu promjenu imena sastava, ovoga puta u Bob Marley And The Wailers. Odlazak dva člana benda stvorio je rupu u vokalnoj sekciji, koju su popunile Rita Marley, Judy Mowatts i Marcia Grittiths. Tog je ljeta bend počeo novu turneju po Europi.

Dva koncerta održana su u Lyceum Ballroomu, oba su snimljena i izdana kao live album, na kojem se nalazi nezaboravna live verzija "No Woman No Cry", koja je postala svjetski hit. Grupa je doživjela dodatne promjene dolaskom u bend Al Andersona i Bernard Harveyja, koje su kasnije zamijenili Junior Marvin i Tyrone Downie. Poslijednji put kada su The Wailers svirali zajedno u orginalnoj postavi bilo je na koncertu Stevie Wondera za jamajkanski Institut za slijepe osobe.

Bob Marley And The Wailers nastavili su s izdavanjem nevjerojatnog albuma "Rasta Man Vibration" 1976. godine. To je potaklo svojevrsnu reggae-maniju u Sjedinjenim državama, a časopis Rolling Stone ih je imenovao grupom godine. Na albumu se nalazi snažna pjesma "War" čiji su stihovi preuzeti iz govora kojeg je održao car Haile Selassie. Bob Marley je odlučio održati besplatan koncert u Parku narodnih heroja, u Kingstonu, 5. prosinca 1976. Ideja koju je koncert podupirao bila je mirovna poruka protiv ratova koji su se vodili u getu Trenchtowna u to vrijeme. Tragedija se dogodila dva dana prije samog koncerta, kada je naoružana osoba upala u stan Marleyjevih i pucala na Boba, Ritu i dvoje drugih prijatelja. Nasreću nitko nije stradao. Unatoč ovome događaju, Bob Marley je nastavio s prvobitnim planom i održao nezaboravan koncert pod imenom "Smile Jamaica", dva dana kasnije.

Nakon koncerta bend je otputovao u Veliku Britaniju, gdje su 1977. snimili album "Exodus", vjerojatno njihov najbolji album općenito. Ubrzo je postao album broj jedan u mnogim zemljama, između ostalog u Njemačkoj i Engleskoj. Također je bio jedan od najboljih albuma te godine. Za vrijeme europske turneje, bend je održao nekoliko nastupa u londonškom Rainbow Theatre. U svibnju Bobu je dijagnosticiran rak. Bilo je vjerojatno da bi se širenje raka moglo spriječiti tako da se Bobu amputira nožni palac, ali je on to odbio. Takav bi postupak bio protiv njegove rastafarijanske vjere. Ovim vijestima ostatak je "Exodus" turneje otkazan.

Ipak, bolest nije spriječila Boba Marleyja da nastavi sa snimanjem glazbe, pa je 1978. izdan album "Kaya", koji je imao puno zreliji zvuk nego prijašnji albumi. Boba su optužili da se prodao, jer su mnoge pjesme bile posvećene ljubavi ili ganji (marihuani). Rastafarijanci su, naime, vjerovali da će ih pušenje svete biljke približiti Jahu (Bogu). U travnju 1978. Bob se vratio na Jamajku kako bi održao "One Love" mirovni koncert, kojeg je posjetio i jamajkanski predsjednik Michael Manley te vođa opozicije Edward Seaga. Bob ih je doveo na pozornicu i čak natjerao da se rukuju. 15. lipnja dodijeljena mu je medalja za mir u trećem svijetu, koju su mu dodijelili Ujedinjen Narodi. Posjetio je prvi puta Afriku otputovavši u Keniju i Etijopiju. Na tome je putu započeo rad na pjesmi "Zimbabwe". Za to je vrijeme bend je izdao drugi live album "Babylon By Bus", koji je snimljen u Parizu. Album koji ga je slijedio bio je "Survival" 1978. Na cijelom je albumu očita prisutnost motiva preživljavanja crnaca.

Sedamdesete su se sada već bližile kraju, a Bob Marley And The Wailers bili su jedan od najpopularnijih bendova. 1980. prvi su puta nastupali u Africi, u gradu Gabon. Vlada Zimbabwea pozvala je cijeli bend da gostuje na ceremoniji u čast neovisnosti njihove zemlje u travnju. Bob je kasnije izjavio da je taj poziv bila za njega najveća čast u životu.

Bob Marley je nastavio sa snimanjima i 1980. izdan je album "Uprising". Sve se činilo blistavim - bend je planirao američku turneju sa Stevie Wonderom te zime. Bobovo zdravlje se pogoršavalo, ali je ipak dobio dozvolu od doktora da ide na turneju. Turneja je počela u Bostonu, a slijedio je New York. Za vrijeme njujorškog nastupa Bob je izgledao vrlo loše i skoro se srušio. Slijedećeg jutra, 21. rujna, trčeći kroz Central Park, Bob se srušio i prevezen je u bolnicu. Tamo mu je otkriven tumor na mozgu i doktori su mu predviđali još mjesec dana života. Rita Marley je inzistirala da se turneja otkaže no Bob je želio nastaviti. Odsvirao je nezaboravan koncert u Pittsburghu, ali je bio prebolestan da nastavi, pa je turneja napokon otkazana. To je bio njegov poslijednji nastup. Liječenje mu je malo produžilo život no ono neizbježno ipak se spremalo.

Prevezen je u bolnicu u Miamiju gdje je kršten Berhane Selassie u etijopskoj ortodoksnoj crkvi, 4. studenoga. U posljednjem pokušaju da spasi svoj život, podvrgao se kontroverznom liječenju u Njemačkoj. Za vrijeme boravka u Njemačkoj proslavio je svoj 36. i posljednji rođendan. Liječenje, nažalost, nije uspjelo. Bob je želio umrijeti kod kuće, ali nije doživio da ga prevezu natrag na Jamajku. Umro je 11. svibnja 1981. u bolnici u Miamiju.

Tisuće ljudi prisustvovalo je njegovom sprovodu 21. svibnja, između ostalih predsjednik Jamajke te vođa opozicije. Bob Marley nalazi se danas u mauzoleju u svom rodnom mjestu. Nakon smrti dodjeljen mu je orden Jamajke za njegove zasluge. Bob Marley znao je svoju sudbinu - kao vizionar, predvidio je i ovo, a njegove će riječi ostati zauvijek besmrtne u pjesmama u kojima je napisao:

"One bright morning when my work is over I will fly away home."

Počasti ostalim izvođačima

Pa naravno da Bob Marley nije radio sam...Radili su i Wailersi,neko vrijeme s njime je radio i Peter Tosh,danas su na svjetskim pozornicama i njegovi sinovi Ziggy Marley i Damien Marley...ima dosta njih,ali svi su navedeni u Marleyevoj biografiji...hvala

Rastafari Reunion-All Dreads are welcome->One bright morning when my work is over I will fly away home.

03.01.2006., utorak

OVO JE ZA SVE LJUTE ŽENSKE POPUT MENE

First I was afraid
I was petrified
Kept thinking I could never live
without you by my side
But I spent so many nights
thinking how you did me wrong
I grew strong
I learned how to carry on
and so you're back
from outer space
I just walked in to find you here
with that sad look upon your face
I should have changed my stupid lock
I should have made you leave your key
If I had known for just one second
you'd be back to bother me

Go on now go walk out the door
just turn around now
'cause you're not welcome anymore
weren't you the one who tried to hurt me with goodbye
you think I'd crumble
you think I'd lay down and die
Oh no, not I
I will survive
as long as i know how to love
I know I will stay alive
I've got all my life to live
I've got all my love to give
and I'll survive
I will survive

It took all the strength I had
not to fall apart
kept trying hard to mend
the pieces of my broken heart
and I spent oh so many nights
just feeling sorry for myself
I used to cry
Now I hold my head up high
and you see me
somebody new
I'm not that chained up little person
still in love with you
and so you felt like dropping in
and just expect me to be free
now I'm saving all my loving
for someone who's loving me
Image Hosted by ImageShack.us
- 00:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #

27.12.2005., utorak

Pa...ovaj...s vama je Reggae Maniac pa eto ga

Eh ovaj ljudi drago mi je...ovaj nemam baš o puno toga pričat,ali budući smo dobili zahtjev...što se mora nije teško!Pa čestitam svima sretan Božić i buduću 2006. god.heh pa ljudi na zdravlje!!!!
Image Hosted by ImageShack.us
- 11:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

18.12.2005., nedjelja

Evo nas opet uz nas idu i slike nešto kao gorillaz samo u south park verziji

Image Hosted by ImageShack.us
- 19:51 - Komentari (7) - Isprintaj - #

17.12.2005., subota

Heh ovaj post neće biti o reggae glazbi već o nama!

Treba malo i mislit na sebe,zar ne...Heh neki dan smo se svađali oko toga zašto je Dubrovnik okružen zidinama,ali ne smije imat ikakve veze s obranom Grada.Nismo se uspjeli ni 2 min svađat jer nitko nije mogao naći razlog...što ćeš?Kvragu Ras Tafari ide danas u klub,a mene ostavio samu...hehehehehe neka neka eto ga više za nas,ali eto to je to ostala sam ovdje sama sa ovo dvoje,heh svi smo mi ekipa,ali eto ga tako je kako je.Joj kako mi je drag N... ali eto ga baš je simpa,super sve to eto to je malo o mom mišljenju o Rasti.
Image Hosted by ImageShack.us
Yo ljudi,kako ste mi veliki pozdravi odavde iz Dubrovnika,ostali smo sami u stanu s 1kg biljke,heh k vragu moramo skankirat večeras barem pola,hehehehheheheh,pa eto ga to je to mali pozdrav od muškarca s velikim *samopouzdanjem* i još većim smislom za humor...
Image Hosted by ImageShack.us
Evo ja ću samo pozdraviti!!!!!!!!!!!!!!!haselam alejkam!!!!!!!!
Image Hosted by ImageShack.us
- 18:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.12.2005., četvrtak

Burnin...

Album Zion Traina " Original Sounds Of The Zion " unio je dub produkciju odredene promjene koje su bitno utjecale na smjer kojim se kreće današnji dub zvuk. Kao jedna od najutjecajnijih europskih dub-etiketa, Universal Egg, oduvijek je postavljala nove standarde za europski dub zvuk i širila horizonte svjetskih dub producenata i glazbenika.
Koliki je utjecaj ove etikete pokazuje i broj gostujucih glazbenika na ovom albumu, tako da uz Love Grocer i Vibronics koji su suradivali s Universal Eggom, a tako i sa samim vlasnicima te etikete, Zion Trainom, na listi remixera možete naci imena poput Transglobal Underground, Speedwell, Dub Creator ili Rob Smith. Ova lista je dosta impresivna, a kako su to ti decki i cure odradili procitajte u nastavku teksta.
Image Hosted by ImageShack.us
Twilight Circus otvaraju kompilaciju sa svojim reworkom pjesme " Hailing Up The Selector " i otpocinju duboko i mracno putovanje prvom pjesmom ovog izdanja. Kombinirajuci odprije poznati ritam Trainovog originala ove pjesme barem što se tice bass linije i osnovnog ritmickog elementa, Twilight Circus proširuju ovaj eksperiment s dodatnim udaraljkama i raznim samplovima koji daju pjesmi onu eksperimentalnost i dubinu koju je imala i u svom originalu. Zato Rob Smith ipak svojim remixom " Blessed Is He " ide dalje od Twilighta i otvara nam vidik prema svojoj viziji ove pjesme. Eksperimentirajuci s vokalom tako što dodaje razne efekte na istog, ali i dodavajuci dodatne samplove, gitare - pruža nam uvid u prilicno mracnu uptempo verziju ove pjesme. Ovo sve posebno dolazi do izražaja u sredini pjesme kada se svi ti novi elektronski elementi spoje u jednu cjelinu i dobiju svoju dubinu i snagu, što nam pokazuje pravu viziju Rob Smitha i njegovu želju da dub glazbu usmjeri prema plesnom podiju i da mu snagu i dubinu prave clubwise pjesme.
Istu pjesmu su obradili i Vibronics, no oni su za razliku od Smitha od pjesme "Blessed Is He" napravili svoj pravi dub remix. Koristeci malo nježniju produkciju nego što su je predstavili na svom zadnjem albumu "Dubliftment", Vibronics se udaljuju od mracnog zvuka kojeg je zastupao Smith i krecu u vedrije vode i svoj remix prvenstveno zasnivaju na udaraljkama i opcenito koriste više gitara nego Smith. Još jedan vedri element je u pjesmi i korištenje dosta veselih samplova, koji nisu duboki kao u Smithovom slucaju nego su postavljeni na srednji tonalitet i usmjerene su tome da pjesmu podignu, a ne da je dodatno zamrace.
Dub Creator radi prvi remix pjesme " Love Revolutinary " i to odraduje na nacin koji je atmosferom prilicno slican atmosferi Vibronicsa u prijašnjoj pjesmi. Ne udaljavajuci se previše od originalne ideje, Dub Creator razvija svoj remix zasnivajuci ga jednako na 'echo' efektu kao i na re-aranžmanu same pjesme, a ne na dodavanju raznih dodatnih elementa na pjesme. Zato pravi remix dolazi od strane Love Grocera koji svojim dodatnim aranžmanima i raznim elementima poput truba ili bogatog rada samplera daju pjesmi rasplesani štih i povezuju je istovremeno s dub eksperimentiranjem, kao i s jazz zvukom (ali samo idejno) što dolazi prvenstveno od trubaca koji se ne drži šablone koju odreduje ritam i slobodno svira svoje dionice prateci glazbu u maniri jazzista.
Image Hosted by ImageShack.us
Dubfront je na prilicno cudan nacin obradio pjesmu " Zion High ", primjerice, na otvaranju pjesme, kao i kroz cijelu pjesmu koriste efekt na vokalu i ostalim instrumentima koji modificira zvukove na nacin da zvuce kao da dolaze iz vode, dok su gitare i ostali elementi u pjesmi prilicno vuku na roots zvuk. No, pravi remix dolazi od strane nikog drugog doli Transglobal Underground, koji su svoj remix odradili koristeci sitar, djembe i ostale za sebe karakteristicne instrumente napravili kompletni re-aranžman pjesme i tako napravili prilicno uptempo pjesmu. Tuup se iskazao i odradio na sebi svojstven nacin vokale dok su ostali se pobrinuli za potpuno drugaciju dimenziju u kojoj možemo naci sve one zvukove koji stoje iza imena Transglobal Underground. Odlican remix kojeg svakako vrijedi poslušati!
Nakon ove pjesme pocinje pravi uptempo dio kompilacije tako da tu možemo cuti Molarin breaks remix pjesme "Peace And Justice" koji se jednako zasniva na dub udaraljkama i bassu preuzetim iz originala, kao i na inteligentnom i zanimljivom breakbeatu. Nadalje u ovaj dio spada i LBJ vs Bommitommi koji radi izraženiji breakbeat remix pjesme "Love Revolutionary" koji je više okrenut samom breakbeat elementu i koji snažno drži ritam, a iz originala uzima samo odredene zvukove i vokal. Ineligentno slažuci udaraljke u pjesmi, LBJ i Bommitommi stvaraju odlucan i cvrst ritam i njegovu snagu samo povecavaju koristeci elemente iz pjesme Zion Traina.
Image Hosted by ImageShack.us
Ova kompilacija nam odlicno demonstrira na kakav nacin se sve može koristiti dub produkcija i što se sve može s njom postici i kako je primjeniti, tako da istovremeno možemo na ovaj album gledati kao na prirucnik i izdanje. Demonstrirajuci jednostavne reworke i komplicirane remixe, Zion Train i njihova etiketa Universal Egg su nam dali praktican uvid u razlicite stupnjeve remixiranja kroz ovu kompilaciju i to prvenstveno zbog toga jer je svaka od pjesama zastupljena kroz svoj brži i sporiji remixu što nam daje posebnu priliku da vidimo što se sve može napraviti. Vrlo dobra kompilacija i odlican izbor za slušatelje i DJe!
- 16:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

13.12.2005., utorak

Sve o živoj glazbi

Reggae – popularna jamajcanska muzika, koja se razvila u kasnim šezdesetima prošloga vijeka uz ska i rock steady muziku. Dobro, to bi bio ono cisto uvod u nešto sto je postalo mnogo vece i znacajnije, nego što je ikad bilo predvideno. Sve je pocelo na Jamajci, sasvim tiho i neprimjetno, rezignirano i nenametljivo.
Image Hosted by ImageShack.us
Da bi se ostatak price o ovom fenomenu zvan "reggae" mogao shvatiti, nužno je poznavati odredene cinjenice o Jamajci i njenim stanovnicima.
Image Hosted by ImageShack.us
Jamajka je clanica Commonwealtha, u koji još spadaju Bahami, Saint Kitts and Nevis, Antigua, Dominika, Saint Luia, Saint Vincent, Barbados i Grenada. Površinski je najveca otocna zemlja ovoga "saveza", a i broj stanovnika je u zadnje vrijeme dosta porastao, tako da je danas na Jamajci naseljeno oko 2.295.000 stanovnika. Glavni grad je Kingston (635.000 stanovnika sa okolinom), koji je uvijek bio pod jakim utjecajem kako Južnog, tako i Sjevernoga americkoga kontinenta. Stanovništvo sacinjavaju angloafrikanci i mulati, a dominirajuca religija je kršcanstvo, koje se na ovom otoku javlja cesto sa primjesama africkih domorodackih rituala. Glavni izvori zarade su oduvijek bili zemljoradnja i stocarstvo. Vecinski dio stanovništva je tako jedva preživljavao i do dan-danas se primitivni nacin obradivanja zemlje zadržao na ovim prostorima. Ljudi su se, s obzirom na to da vecina stanovništva vodi porijeklo iz Afrike, gdje je od strane Engleza u 18. i 19. st. bivala zarobljena i odvedena na plantaže jednoga od silnih kolonijalnih posjeda (u ovom slucaju na Jamajku), ipak dobro adaptirali. No ta uspješna adaptacija i integracija nije uspjela iskorijeniti sjecanja na proživljene muke i torture, na silne godine koje su im ukradene i na nikad zaboravljenu domovinu, home of the willing and righteous - Afrika
Te "traume" su se doslovno projicirale na citavu jamajcansku kulturu, na nacin življenja u globalu. Iz tih muka i neprilika nikao je reggae, zajedno sa ska-om, steady-em (koji su nastali ipak nesto ranije) i još nekoliko tipicnih vrsta izvorne jamajcanske muzike.
Image Hosted by ImageShack.us
Tokom 19. stoljeca se rasprostranila ovozemaljski orijentisana muzika (s naglaskom na udaraljkama) pod nazivom burru, koji je bio važan faktor u stvaranju savremenoga regeja. Paralelno s burruom se na susjednim karipskim otocima razvijao muzicki pravac, koji je spajao karnevalsku muziku s evropskom narodnom glazbom, obavijajuci je plaštom africke muzike. Taj pravac je preuzeo razlicite oblike na razlicitim mjestima: calypso na Trinidadu, rumba na Kubi, merenque na Hispanjoli. Na Jamajci se ustalio mento: druga važna komponenta, koja je bila odlucujuca za stvaranje regeja, kakvog ga danas poznajemo. A pocetkom pedesetih godina se javila treca mjerodavna komponenta, kada je u pitanju stvaranje reggae muzike - R&B, rhythm and blues. Ovdje su americke radio stanice odigrale važnu ulogu, pri stvaranju muzickoga pravca, kojeg danas poznajemo pod nazivom reggae, pošto je vecinski dio jamajcanskoga stanovništva bio dosta siromašan, ne mogavši sebi priuštiti više od obicnoga - radia.
Image Hosted by ImageShack.us
Zaceci reggae ere su, dakle, obilježeni jakim utjecajem americkih radio stanica, putem kojih je Jamajka, u pedestim godinama, bivala "preplavljena" mnoštvom rhythm and blues-a i boogie woogie-a. Kod tada veoma poularnoga r&b-a, naglasak je ležao na drugoj i cetvrtoj dobi takta.
Deset godina kasnije, R&B-manija je bila gotovo pa prošla - javila se potreba za necim novim, stilski poznatim, a muzicki inovativnijim. Tada je pocela samostalna muzicka produkcija na Jamajci. Ska i rock-steady su bili rodeni, a ubrzo nakon toga je svjetlo dana ugledao i – reggae.
Od tada više nije bilo nikakvih ozbiljnijih prepreka koje bi zaustavile razvoj ovoga muzickoga pravca. Reggae je danas više od muzike, reggae je društveni pokretac, reggae je antirasisticni i antikolonijalni pokret, reggae slavi Zion (Etiopiju) i the children of Jah. Ovdje je bitno napomenuti da reggae NIJE izvorna muzika rastafarijanaca, koliko god neki ubijedjeni u to bili. Rastafari muzika je word, sound and power. Muzika koja se slavi i svira (odnosno tambura, da budemo precizniji) tokom nyah binghija – spiritualnog okupljanja rastafarija, koje traje izmedu 3-21 dana.
Progres je otišao tako daleko da je reggae danas u nekim muzickim izvedbama potpuno redefinisan, te se neprimjetno "uvukao" u mnoge druge glazbene pravce. U današnje vrijeme sve mora biti digitalizirano, pa tako imamo i digitaliziranu varijantu regeja – dancehall/ragga, mada neki ragga smatraju izvedenicom dancehalla, gdje se uvode elementi rapa. U punku, hiphopu, popu, pa i u ponekim techno izvedbama se odavno vec daju primijetiti ociti reggae utjecaji, bilo to u ritamskoj shemi ili u odabiru instrumenata. Reggae je postao mainstream, više nije samo dio osiromašenog društvenog sloja Jamajke, vec i dio muzickoga kulta, unosnoga biznisa i novogeneracijske subkulture. Prihvatili su ga oni, koji su njegove izumitelje vijekovima tlacili.
Eto, kako je nešto sasvim malo i "bijedno", u roku od nekoliko decenija, ispravilo sve fatalne pogreške, koje je nešto bezbroj puta vece i znacajnije cinilo vijekovima. Ah, napokon happy end :)
- 16:05 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>